Ako želite da dodate novu čitulju za ovog preminulog klikne na dugme ispod.

NOVA ČITULJA ZA OVOG PREMINULOG

Sistem će automatski da popuni sve podatke, a Vaše je samo da unesete tekst čitulje.

In memoriam
Stevo Žigon

Kao mlad čovek dve godine je proveo u zloglasnom konc logoru Dahau, gde je i naučio nemački jezik. Zbog znanja jezika i poznavanja mentaliteta vrlo često je kasnije igrao uloge, ciničnih i hladnih, nemačkih oficira.

 

Studirao glumu u Ljubljani i Lenjingradu. Diplomirao je 1952. u izvanrednoj klasi Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu. Na Fakultetu dramskih umetnosti je bio jedan od prvih asistenata, prilikom njegovog osnivanja 1949. Prelomni trenuci njegove umetničke karijere vezani su za Bojana Stupicu, koji je doprineo njegovom angažmanu na filmu i režiji. Tokom godina, sve manje glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212, a sve više se okreće režiji. Na filmu debituje 1950. dvema malim ulogama. Kao svoje najbolje dve uloge izdvaja onu novinara u filmu Oksigen (M. Klopčić, 1970) za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom, kao i onu u filmu Rondo (Z. Berković, 1966). Zapaženo glumi i na televiziji (npr. TV-serije Otpisani i Povratak otpisanih), te u kratkim igranim filmovima (npr. N. Stojanovića).

 

1968. za vreme junskih studentskih demonstracija u Beogradu, njegova pojava u dvorištu filozofskog fakulteta i njegov nastup sa insertom iz pozorišnog komada „Dantonova smrt“ gde je igrao poštenog, beskompromisnog i surovog Robespjera sa njegovim govorom na suđenju Dantonu, izazvala je eksploziju oduševljenja studenata koji su ga slušali i gledali: „... kada gledamo kako se ovi markizi i grofovi Revolucije kockaju, kada njih gledamo s pravom se možemo upitati jesu li oni opljačkali narod...! Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima za koje je Republika špekulacija, a Revolucija zanat!!..“

 

Po ideološkom opredeljenju se izjašnjavao kao komunista. Kategorično je branio ideje ateizma.

 

Oženjen, i supruga Jelena i ćerka Ivana, su poznate glumice.

 

Umro 28. decembra 2005. g. u Beogradu.

 

Priznanja

Orden rada sa zlatnim vencem

Sedmojulska nagrada

Zlatna arena 1970. godine.

Statueta „Joakim Vujić“

Nagrada „Bojan Stupica“

Plaketa moskovskog Malog teatra

Plaketa JDP

Plaketa Narodnog pozorišta u Beogradu

Medalja počasnog građanina Rusije

Zlatna medalja „Nikolaj Mordvinov“

Gran pri festivala „Zlatni vitez“ u Moskvi

Dobričin prsten 2002. godine.

 

 

Izbor Wikipedia




Beograd
28.12.2025.


In memoriam
Spasenija Cana Babović
25. marta 1907. - 17. decembar 1977.

Beograd
17.12.2025.
In memoriam

Beograd
30.11.2025.
In memoriam

Beograd
20.11.2025.
In memoriam

Beograd
20.11.2025.
Смртовница

Београд
14.11.2025.
Смртовница

Београд
18.09.2025.
Smrtovnica
Dražen Dalipagić
Mostar, 27. decembra 1951. – Beograd, 25. januara 2025.

Beograd
26.01.2025.
Posljednji pozdrav

Beograd
21.01.2025.