Ako želite da dodate novu čitulju za ovog preminulog klikne na dugme ispod.

NOVA ČITULJA ZA OVOG PREMINULOG

Sistem će automatski da popuni sve podatke, a Vaše je samo da unesete tekst čitulje.

In memoriam
Rade Marković

Radomir Marković (Beograd, 14. oktobar 1921 — Zabok, 10. septembar 2010) bio je srpski pozorišni i filmski glumac. 
Rade Marković je maturirao 1939. godine u Drugoj muškoj gimnaziji u Beogradu. Najpre je studirao Tehnički, a zatim prešao na Filozofski fakultet u Beogradu, da bi se potom posvetio glumi, na početku samo amaterski, sa grupom mladih beogradskih entuzijasta prve posleratne generacije koji su probali u prostorijama Kolarčevog univerziteta. U toj grupi je bila i Olivera Đorđević (kasnije poznata srpska glumica Olivera Marković) sa kojom se venčao 1945. godine, i sa kojom je godinu dana kasnije dobio sina Gorana, poznatog srpskog reditelja.

Bio je istaknuti član Beogradskog dramskog pozorišta 1950 — 1952. i 1954 — 1966. godine, ali je igrao i na svim drugim beogradskim scenama, na kojima je ostvario preko 200 uloga. Naročito je bio sugestivan u karakternim ulogama najšireg raspona.

Bio je profesor glume na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu od 1983. do 1999. godine. Tamo je izveo 4 klase glumaca među kojima su Marko Živić, Milica Zarić, Srđan Timarov, Dragan Vujić, Radmila Tomović i Milan Čučilović.

Pozorištu je ostao veran i nakon odlaska u penziju, sve do svoje smrti.

Bio je spiker u prvim filmskim novostima po oslobođenju Beograda, kao i u mnogim kratkometražnim filmovima.

Dana 6. oktobra 2010. godine trebalo je da igra na premijeri predstave Zlatno tele u Narodnom pozorištu u Beogradu, u režiji svog sina Gorana Markovića.

Bio je na odmoru u Klanjecu, u kući svoje druge supruge, kada mu je pozlilo. Preminuo je 10. septembra 2010. godine u 89. godini života na kardiološkom odeljenju bolnice u Zaboku, u Hrvatskoj. Sahranjen je 15. septembra u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Filmska karijera

Kao filmski glumac debitovao je 1948. godine ulogama skojevca-ilegalca Miše u filmu Besmrtna mladost Vojislava Nanovića i nedozrelog muža Tonce u filmu Sofka Radoša Novakovića.

Bio je stalno prisutan i tražen glumac. Do 1987. godine je nastupio u oko 60 filmova reditelja svih generacija. Osobito je zapažen u ulogama, glavnim i većim sporednim, autoritativnih ličnosti.

S mnogim autorima snimio je po nekoliko filmova: Čudotvorni mač (1950) i Šolaja (1955, za koju je dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu na festivalu u Puli 1956) Vojislava Nanovića; Daleko je sunce (1953), Pesma (1961), Operacija Ticijan (1963) i Bekstva (1968) Radoša Novakovića; Sumnjivo lice (1954) i Put oko sveta (1964) Soje Jovanović; Zenica (1957) i Kako su se voleli Romeo i Julija (1966) Jovana Živanovića; Prvi građanin male varoši (1961), Leto je krivo za sve (1961) i Devojka (1965) Puriše Đorđevića; Roj (1966, za koju je dobio prvu nagradu /ex aequo/ za mušku ulogu na festivalu glumačkog ostvarenja u Nišu), Hasanaginica (1967), Delije (1968) i Burduš (1970) Miodraga Popovića; Diverzanti (1967) i Valter brani Sarajevo (1972) Hajrudina Krvavca; Klopka za generala (1971) i SB zatvara krug (1974) Mikija Stamenkovića; Otpisani (1974) i Kraljevski voz (1982) Aleksandra Đorđevića; Nacionalna klasa (1979), Majstori, majstori (1980) i Variola vera (1982) Gorana Markovića.

Od ostalih uloga posebno se ističu one u Tuđoj zemlji (1957) Joze Galea, za koju je nagrađen drugom nagradom u Puli, i Radopolju (1963) Stoleta Jankovića, za koju je osvojio pulsku Srebrnu arenu. Nastupao je i u inostranstvu (na primer Kradljivac breskvi (1964), Vula Radeva u Bugarskoj; Voda nešto nosi (1969), J. Kadara i E. Klosa u bivšem SSSR; Zlatne naočare (1986), Đulijana Montalde u Italiji, kao i u mnogobrojnim televizijskim dramama i serijama.

Rade Marković, glumac i Bojan Stupica u Radio Beogradu, pedesetih godina 20. veka
Režirao je i dva dokumentarna filma:

Smeh sa scene: Atelje 212 (1972)
Među nama: Slobodan Perović (1998) (TV)

 

 

Izvor Wikipedia




Beograd
12.05.2026.


In memoriam
Spasenija Cana Babović
25. marta 1907. - 17. decembar 1977.

Beograd
17.12.2025.
In memoriam

Beograd
30.11.2025.
In memoriam

Beograd
20.11.2025.
In memoriam

Beograd
20.11.2025.
Смртовница

Београд
14.11.2025.
Смртовница

Београд
18.09.2025.
Smrtovnica
Dražen Dalipagić
Mostar, 27. decembra 1951. – Beograd, 25. januara 2025.

Beograd
26.01.2025.
Posljednji pozdrav

Beograd
21.01.2025.