Gabrijel Jurkić (24. mart 1886. Livno - 25. maj 1974. Livno), bio je bosanskohercegovački likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u Bosni i Hercegovini. U rodnom gradu završio je osnovnu i trgovačku školu. U Sarajevu je od 1902 – 1905 pohađao građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta s nakanom da se posveti slikarstvu.
Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906-07), a 1907. uz potporu kulturnog udruženja Napredak pohađao je Privremenu višu školu za umjetnosti i umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu. Naredne godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. – 1911. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču posvetio se "studiju umjetnosti bosanske historije". Njegova slika "Bukova šuma" bila je izložena na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te godine nastanio se u Sarajevu gdje je završio Akademiju likovnih umjetnosti ostvarujući niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu 1911., koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi. Tom izložbom mladi umjetnik stekao je ugled priznatog slikara i dobio dvije narudžbe: "Grad Jajce" za novu Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i "Prvo otvorenje Bosanskohercegovačkog sabora" za glavnu dvoranu nove Saborske palate u Sarajevu. Godine 1922. u Salonu Ulrich izložio je svoj prvi ciklus slika pod nazivom "Zima" s namjerom da pokaže "koje je bogatstvo boja i koliko je varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj." Drugi svoj opsežan ciklus pod nazivom "Večeri" na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu 1934. godine. Poslije te izložbe koju kritika tada nije najbolje ocijenila, Jurkić se polahko povlačio iz javnosti i živio samozatajno radeći na svojoj omiljenoj temi "bosanskog pejzaža tokom četiri godišnja doba". U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, pisao o umjetnosti, pomalo se bavio restauracijom i radio na ilustracijama za knjige i časopise uglavnom religioznog sadržaja. Godine 1956. preselio se sa suprugom Štefom u Livno, gdje je proveo posljednjih 20-ak godina života stvarajući u okrilju Franjevačkog samostana Gorica. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine.
Izvor Wikipedia
